...Treba znati, da se na globalnom nivou poljoprivredni proizvođači suočavaju sa sve većim zahtevima za usvajanje, odnosno da prihvate više održive prakse uzgoja. Ti zahtevi dolaze iz širokog okvira interesa - od potrošača i različitih organizacija, do velikih kompanija, koje sve više procenjuju prakse održivosti među svojim dobavljačima proizvoda. Ali, aktuelno stanje u proizvodnji stimulisano vremenskim (ne)prilikama, tržišna utakmica, standardi, restrikcije i regulacije, dodatno imaju takav zahtev, odnosno upućuju proizvođače na preku potrebu sleđenja održivih praksi uzgoja.
I dok je to za našu regiju ogromna fiolozofija, na svetskom nivou, u području poljoprivrede, proizvođači imaju sve veću verovatnoću da će uključiti prakse održivosti u svoje sadašnje operacije. Njihov motiv se bazira na konkretnim podacima od strane istraživanja koja pokazuju da se ideje poput efikasne upotrebe azota (N) za ishranu biljaka mogu isplatiti ekološki i finansijski. Više nije dovoljno samo kupiti više azotnog đubriva, primeniti i čekati rezultat, odnosno nadati se da će se stanje u proizvodnji promeniti na bolje. Sada je vreme fokusirati se na efikasnost korišćenja azotnih đubriva uz istovremeno primenu manje količine.
NAJPLASTIČNIJI PRIMER ZA NAVEDENO PREDSTAVLJAJU GEL FORME ĐUBRIVA ČIJU PORUKU MNOGI PROIZVOĐAČI, ALI I AGRONOMI NE RAZUMEJU, TE JE SMATRAJU MARKETINŠKIM TRIKOM. SLIČNA SITUACIJA JE I SA ORGANO-MINERALNIM ĐUBRIVIMA KOJA SU ZA NAŠU REGIJU NEŠTO NOVO, A U GLOBALNIM OKVIRIMA VEĆ ODAVNO PRISUTNA STVAR. DA NE ZABORAVIMO, I MIKROBIOLOŠKA ĐUBRIVA ZA KOJE SKORO DA I NE OBRAĆAMO PAŽNJU, PA IZ NEZNANJA I NEZAINTERESOVANOSTI NERAGUMENTOVANO KAŽEMO KAKO NAM NIŠTA VIŠE NISU POMOGLA, ODNOSNO PRUŽILA U ODNOSU NA ONE KOJE VEĆ SAD KORISTIMO U PROIZVODNJI. TAKOĐE, NIKAKO NE TREBA ZABORAVITI I VRHUNSKA ORGANSKA ĐUBRIVA SA BIOLOŠKI AKTIVNOM ORGANSKOM MATERIJOM. POD PRITISKOM MARKETINGA, SVE JE VIŠE POLJOPRIVREDNIH INPUTA KOJI POGREŠNO KORISTE NAZIVE GEL, ORGANO-MINERALNA, MIKROBIOLOŠKA ĐUBRIVA, A DA NISU ISPUNILI SUŠTINSKE KRITERIJE ZA DATU KATEGORIJU. DA NE BI BILO GREŠKE, POTREBNO JE ZNANJE, A MI SMO TU DA PRUŽAMO KONTINUIRANO STRUČNU I TEHNIČKU PODRŠKU ZA SVE POLJOPRIVREDNE PROIZVOĐAČE KOJI ŽELE SLEDITI 
, ODNOSNO IMATI VRHUNSKU PROIZVODNJU.
GOSPODO POLJOPRIVREDNI PROIZVOĐAČI, NAVEDENE PRIMERE NE MOŽETE POREDITI SA BILO KOJIM TRADICIONALNIM PROIZVODOM KOJI SE KORISTI ZA ISHRANU BILJAKA. TO BI ISTO BILO DA POREDITE TRAKTORE SA DRONOVIMA, ŠTO JE NEZAMISLIVO. ZBOG TOGA, MI ULAŽEMO VELIKE NAPORE DA VAM SVE TO PRIBLIŽIMO, NE SAMO DA BUDETE U KORAK SA VREMENOM, VEĆ I DA VAM SE NE DEŠAVAJU STVARI KOJE SU NAŠU POLJOPRIVREDU UČINILE TOLIKO RANJIVOM I NESIGURNOM DA JE SVE ŠTO JE ČINI U POGLEDU FINALNOG REZULTATA SNAŽAN SKUP NEPOZNATIH.
Može se reći poljoprivredna proizvodnja napreduje. Određene proizvodnje su infrastrukturno veoma razvijene, jer poljoprivrednici poseduju moderne mašine i opremu, protivgradne mreže i sofisticirane sisteme za navodnjavanje, i to čini veliki napredak. Za neke proizvodnje ostvaruju se vrhunski rezultati u pogledu prinosa i kvaliteta ploda, ali većina je još uvek značajno ugrožena. Tako postoji velika raznolikost od proizvođača do proizvođača, gde jedni ostvaruju vrhunske prinose, dok drugi skoro da imaju više od pola uništenih biljaka, i svake godine pretrpe značajne gubitke od suše i/ili mraza, ili praktikovanja nedogovarajuće ishrane, korištenja umornog i istrošenog zemljišta. Poljoprivredni proizvođači regije još uvek se bore kako ostvariti prinos i kvalitet, kako održati proizvodnju u sezonama sa sve većim izazovima, smanjiti gubitke, ili prevazići nastale štete, ne misleći na uzroke koji su ih doveli do toga, niti na posledice aktivnosti koje neracionalno provode. Sada konačno treba reći da je moguće imati vrhunsku proizvodnju, održati prinos i kvalitet finalnog proizvoda, ali samo pod uslovom da se praktikuje održiva proizvodnja.
Sada je svet u poziciji postavljanja pitanja šta je sa ekološkim posledicama, šta to poljoprivredni proizvođači sa primenom većih količina đubriva (intenzifikacijom proizvodnje) čine prema životu i prirodnoj sposobnosti zemljišta, kako utiču na podzemne vode, i kako se uopšte iskorištavaju resursi. Da li smo u utrci za visokim prinosima prekršili pravila prirode, i sada nam se to vraća kroz pad proizvodnje, nestabilnost prinosa, varijaciju tržišta, sveukupnu nesigurnost. Da li smo potrošili prirodnu plodnost zemljišta, te tako ono sve slabije reaguje na standardne radnje, i zahvate održavanja. DA LI SMO MI IKADA VODILI RAČUNA O PRIRODNOJ PLODNOSTI I ŽIVOTU ZEMLJIŠTA DOK SMO KORISTILI ĐUBRIVA? DRUGARI NAŠI, ZEMLJIŠTE JE ŽIVO, VEROVALI ILI NE, I PUNO VIŠE ŽIVOTA OD MNOGIH LJUDI. Takođe, klimatske promene koje se manifestuju vremenskim neprilikama pokazuju nam da se moramo okrenuti prema prirodnosti, stabilizaciji okoline u čijoj blagodati svi uživamo, i od koje proizvodnju imamo. Jasno je da ovako kako radimo ne možemo dalje. Potrebne su promene.
Svi poljoprivredni proizvođači, ali i struka, trebaju učiniti više. A šta je sad to više, koliko to košta, i kako se to vidi, koje su koristi i posledice? Ne samo da moramo povećati prinos bez dramatičnog povećanja broja obradivih hektara u upotrebi, već moramo i održivije upravljati tim konačnim hektarima.
ODRŽIVO UPRAVLJATI ZNAČI DA OSIGURAMO DA SE SVI POSTIGNUTI PRINOSI MOGU IMATI DUGOROČNO, U KONTINUITETU, ILI SKRAĆENO ODRŽATI. Zato ključna poruka glasi: POLJOPRIVREDNI PROIZVOĐAČI NAPREDUJU, ČINE PROGRES, a opet treba još... Izazov za proizvođača je dvostruk, on mora povećati produktivnost i postati održiviji, odnosno osigurati da se postignuto može održavati pod svim izazovima unutar kojih on, možemo slobodno reći, posluje.