Postojeće prakse uzgoja u poljoprivrednoj proizvodnji na području regije su neodržive u svim segmentima. Praktično i konkretno, u vremenu vrlo intenzivnih promena nije moguće raditi više istog u uzgoju, i dobiti bolji rezultat. Za uspeh, opstanak, potrebno je napraviti promenu u postojećim praksama uzgoja, odnosno u onome što poljoprivrednici koriste i rade u proizvodnji. Sa sadašnjim pristupom, poljoprivredna proizvodnja na području regije dominantno ima obrise socijalne kategorije, i uglavnom se posmatra kao borba za opstanak, a ne kao biznis, ili pokretačka snaga razvoja određenog područja. Jedan od ključnih razloga za postojeće stanje jeste percepcija od strane proizvođača da treba, ili strožije rečeno, mora biti tako, jer ipak je to poljoprivreda. je sve potpuno suprotno od navedenog stava proizvođača, i ona kaže da sve može bolje i sigurnije, uz ekonomsku isplativost.
Sa uobičajenim pristupom, poljoprivredni proizvođač praktikuje takve prakse uzgoja koje za dato vreme i mesto ne daju rezultat da bi on ostao ekonomski produktivan onako kako bi trebalo, i na taj način dovodi se u pitanje opstanak proizvodnje. Postojeće prakse uzgoja čine poljoprivredu neodrživom, veoma ranjivom u pogledu intenzivnih promena, ali i ne kontrolisanom u postizanju potrebnog cilja, a ključni razlog je zbog toga što se ne polazi od zašto, već se uglavnom razmatra šta i kako. nije opcija niti izbor, već inovativni model koji prakse uzgoja čini efikasnijim, boljim, a koje kao takve za rezultat imaju ciljano usmerenu i kontrolisanu proizvodnju. obezbeđuje očuvanje suštinskih resursa bez kojih nije moguće organizovati proizvodnju, i to je jedna njena strana. Druga strana 
jeste finalni proizvod visokog stepena biološke ispravnosti, koji zadovoljava tražene vrednosti na tržištu, uz ciljani plasman, i zato je ona budućnost. Uzgoj biljaka na području regije, da bi imao budućnost, treba slediti 
.
Dva su pravca od suštinske važnosti za poljoprivredne proizvođače regije, a to su:
Kako će biti moguće ostvariti ova dva pravca sa svim aktuelnim izazovima, posebno u pogledu vremenskih (ne)prilika i ograničene upotrebe hemijskih sredstava koje proizvođači koriste kao inpute? Kako da prinosi rastu, kada se svake godine beleži stagnacija ili pad u određenoj proizvodnji, a neke se biljke suše zbog esktremne vrućine, prekomerne količine vode, ili pojave bolesti i štetočina koje je komplikovano kontrolisati?
Dok poljoprivredni proizvođači regije, i celokupan sistem, raspravljaju hoće li, ili neće, uraditi ovo ili ono, dok ne znamo i ne želimo da učimo, svet ide dalje brzinom ne manjom od one svetlosti. Kreatori politike, stručnjaci, eksperti, doktori nauka, agronomi, tehnolozi, kompanije, institucije, fakulteti, neprofitne organizacije i industrija, svi danas na globalnom nivou posvećuju ogromnu količinu vremena u planiranju i inoviranju novih načina za poboljšanje prinosa kako bi proizvođači mogli održati proizvodnju, ostvariti više i bolje, te biti konkurentniji u budućnosti. Varijacije u cenama poslednjih godina samo i jedino su posledica slabosti upravljanja poljoprivrednom proizvodnjom pod naletom klimatskih promena, te nestabilnosti tržišta kao nusposledice, uz povećanu brigu za zdravlje stanovništva. Dobro se zapitati gde smo mi kao zajednica, određeno područje, regija, kada je u pitanju biznis i poljoprivreda.
Zbog toga, naši napori su ogromni da Vam donesemo i predstavimo za primenu sve ono što čini uzgoj biljaka za budućnost, i što zovemo .
